utorak, 9. kolovoza 2011.

Duh Bosne

Sarajevo je lijep grad, no najprije se morate probiti do centra grada, a to traje, naročito ako ulazite u Sarajevo sjevernom magistralnom cestom. Problem je što sjeverni ulaz u Sarajevo ima samo dva traka pa zbog toga nastaju veliki prometni čepovi, navodno je gradnja zaobilaznice započeta još prije Olimpijskih igara u Sarajevu ali zbog nedostatka novca prestalo se s radovima. Potrebno je oko 45 minuta puzeće vožnje da bi se unišlo u grad, i ako to izdržite na temperaturi od 35 stupnjeva Celzijevih dalje je lako, glavna prometnica u samom gradu ima četiri traka baš kao u svim većim gradovima.

Sarajevo je i dalje grad velikih kontrasta bez obzira što se sastav stanovništva uvelike promijenio nakon rata, većina Hrvata i Srba je otišla, a grad je naselilo muslimansko stanovništvo iz drugih dijelova Bosne. Kako veli Haris, naš turistički vodič, inače profesor povijesti i dobar poznavatelj prilika u Hrvatskoj, jer je nekoliko godina proveo živeći i radeći u Zagrebu, o broju i sastavu stanovništva Sarajeva zna se samo po procjeni iz 2008. godine, tada je procijenjeno da u Sarajevu živi oko 420 000 stanovnika. Posljednji službeni popis stanovništva bio je daleke 1991. godine, i onda je Sarajevo zajedno sa pridruženim općinama brojilo preko pola milijuna stanovnika.

Možda je manje poznato da je Sarajevo u povijesti imalo i brojnu židovsku zajednicu. Nakon progona Židova iz Španjolske sredinom šesnaestoga stoljeća, dio tih Židova naseljava se u Sarajevu. Ovdje osnivaju svoju općinu, grade sinagogu, bave se trgovinom i obrtom.

Vozeći se glavnom prometnicom u Sarajevu ugledat će te široke ulice, tramvaje, novosagrađene staklene nebodere, reprezentativne zgrade, zapravo sve što čini jedan moderan srednjoeuropski grad modernim. Međutim ono što predstavlja srce Sarajeva i pripovijeda nam o povijesti grada na rijeci Miljacki jest Baščaršija, što u prijevodu znači glavna čaršija. Kada se kaže da je Sarajevo multikulturalna i multikonfesionalna sredina treba otići upravo na Baščaršiju da bi se to vidjelo. Na malom okruženju od svega par kilometara u i uz Baščaršiju, a to se bez problema obiđe pješice, nalaze se Baščaršijska džamija, katolička katedrala Srca Isusova, srpska Saborna crkva i Stari židovski hram. U tom najstarijem dijelu grada, u krugu tih nekoliko kilometara, osjeti se duh i proživi se povijest Bosne, ovdje su živjeli i ostavili svoje građevine i spomenike Hrvati, Srbi, Turci, Austrijanci i Bošnjaci.

Neki tvrde da multikulturalnosti u Sarajevu više nema jer danas prevladava jedna nacionalnost, Bošnjaci. Šećući Baščaršijom nisam stekao takav dojam, između mnogobrojnih turista koji se vrlo lako raspoznaju po svome govoru i ponašanju, lako ćemo prepoznati Sarajlije, izgledaju baš poput nas, i govore jednakim jezikom poput našega (ma tko bi to rekao), premda se to ovdje zove Bošnjački jezik, razlika je samo u njihovom naglasku i mekanom opuštenom govoru nastalom vjerojatno zbog njihova specifičnog mentaliteta. Osim toga vrlo su ljubazni i susretljivi, kulturni i staloženi, komunikativni su pa je lako s njima stupiti u kontakt i rado će s vama porazgovarati o svome gradu. Vidio sam i određen broj mlađih muškaraca s bradom podšišanom po šerijatskom zakonu, ali niti u jednom trenutku nisam vidio nekakav krivi pogled s njihove ili s bilo koje druge strane.

Sarajke su većinom odjevene po zapadnoj modi no manji broj njih nosi tradicionalne marame na glavi. Običaj je u islamu da žene kada uđu u džamiju moraju nositi maramu, e sada pojma nemam da li su se te marame našle na njihovim glavama zbog blizine Baščaršijske džamije ili su tu zbog vjerske tradicije. U svakom slučaju dobro im pristaju bez obzira na to što im otkrivaju samo lice. Uz to marame izgledaju kao zanimljiv modni detalj jer ih nose zajedno uz zapadnjačke suknje, a vidio sam i neke žene u trapericama i s maramom na glavi. Drže se uznosito i odlučno koračaju ulicom, zgodne su ali ipak ne tako kao Novogradiščanke i dakako Brođanke.

Baščaršiju vrijedi vidjeti no da bi se osjetio pravi duh Sarajeva potrebno je ostati malo duže i obići Sarajevo malo šire. To ću nekom drugom prilikom, ovoga puta nije bilo mnogo vremena.

Nema komentara:

Objavi komentar