nedjelja, 9. listopada 2011.

O pastirima i njihovim ovcama

Do Horvata navratim povremeno, on je tipični Hrvat, nezaposlen je, redovito posjećuje kladionice, ne vjeruje u teoriju evolucije (premda znanstvene činjenice ne bi trebale biti predmet vjerovanja ili nevjerovanja), ima svoj profil na facebooku, vjeruje u teorije zavjera, nastoji otići u prijevremenu mirovinu, misli da bi bio bolji selektor od Slavena Bilića, euroskeptik je, navija za Dinamo (ali Bog izgleda navija za Lyon), i skrušeni je vjernik još od davne 1991. godine.

Horvat je pasionirani promatrač političkih zbivanja, on je i jedan od onih 50 % Hrvata – glasača, stalno prisutnih na izborima političara, jer on još uvijek vjeruje u priču da će jednoga dana biti bolje, poznatu priču o boljem životu nastalu na našim prostorima još od osamdesetih godina u bivšoj državi. Osamdesete su prošle, bolji dani nisu došli, ali se zato ta bivša trula država raspala kao kula od karata, a na krilima nove nade izrasla je sva suncem obasjana nova i lijepa, stara Domovina Hrvatska, zemlja s tisuću otoka. Mislio je Horvat tada da će to biti nova Švica na Balkanu (pardon, u Srednjoj Europi), jer imamo more, planine, plodnu panonsku ravnicu i tisuću otoka (nikad mi nije bila jasna ta priča o tisuću otoka, kakve koristi možemo imati od tih pustih otoka, naročito mi Slavonci, ali dobro kad se tako kaže onda neka bude), krenulo se snažno, najprije s duhovnom obnovom, perspektive su bile pomaknute vrlo visoko. Uskoro je bilo bolje, bar je tako tvrdila nova politička elita: „Živite bolje nego prije, samo što to još ne znate“, umovali su, i nije im za zamjeriti jer njima je zaista bilo bolje. A onda je početkom novog tisućljeća došlo otrežnjenje: “Novo, novo, novo vrijeme…“, fanatično se orilo eterom. Zapuhali su neki novi vjetrovi, nova vlast je garantirala 200 000 novih radnih mjesta, s fakulteta na posao bila je nova parola, u novoj Hrvatskoj sve će biti novo i moderno… Novo otrežnjenje je došlo vrlo brzo nakon masovnih otkaza i rekordne nezaposlenosti (tada i Horvat osta bez posla), nova politička elita morala je otići nakon četiri godine u zastaru, a na pozornicu se ponovo vraća stara ekipa i ne čini više baš ništa novo, pa ni obećanja o skorom boljem životu nisu bila nova.

Za razliku od Horvata u politici ne vidim ništa interesantno, politika je zlatni rudnik za netalentirane, a ambiciozne, za one koji su odlučili graditi svoju karijeru bez pol muke, ne moraju mnogo znati, ne moraju puno raditi, a politička karijera će ih pretvoriti u ministre, premijere i premijerke ili čak predsjednika države. Političari su nužno zlo, nešto kao elementarna nepogoda koja se ne može izbjeći, protiv njih nema efikasne zaštite, kao niti protiv zemljotresa. I kada ne želite ništa znati o njima, uvijek vam mogu nanijeti štetu.

Zbog toga ne pratim političku kampanju za skore političke izbore, u kojima će se neki od njih kandidirati i pobijediti te tako legalno postati predstavnici naroda, i u tom svojstvu uzeti sve povlastice koje si pripisuju, a koje su oni sami sebi već ranije mudro pripremili raznim „zakonima“, „odlukama“, „amandmanima“, a sve u službi naroda i Domovine, i za svoj džep i zadovoljstvo. Nemaštovita, dosadna i predvidiva kampanja političkih stranaka pred nove izbore, predvođena mediokritetima, kraj mene bi prošla neprimjetno da nije Horvata.

milanjaca

Jer Horvat nije ni glup ni naivan, možda je lakovjeran i pomalo očajan jer misli da je rođen u krivo vrijeme i na krivom mjestu, ali nije glup i zato volim ponekad poslušati mrvice njegove mudrosti pa makar pripovijedao o politici.

-Oni koji tradicionalno glasaju za lijevu političku opciju glasat će za njih bez obzira što god lijevi predložili u svome programu: povratak u balkanske integracije ili Europsku Uniju, oduzimanje ili povećanje radničkih prava. Oni koji naginju desnici glasat će za nju bez obzira nudili koaliciju sa manjinama ili prodaju firmi u državnom vlasništvu strancima. Stranački predizborni programi postoje tek da se zadovolji formalna nužda pa ih ni ne treba uzimati zaozbiljno – mudro slovi Horvat - ali kada biste glasali vi koji ne glasate – skoro molećivo me je pogledao…

Došao je na sklizak teren, zato odgovaram diplomatski (poput političara) – tada bi se dogodilo čudo!

Ali čuda se ne događaju i ne vidim niti jedan jedini razlog da navlačim cipele samo zato da bih glasovao na nekakvim izborima i time nekome omogućio da na račun naroda uživa raznorazne nezaslužene povlastice stečene političkom karijerom. Radije ću za to vrijeme učiniti nešto korisno, pomesti dvorište na primjer.