nedjelja, 13. studenoga 2011.

30 godina poslije

Sredinom sedamdesetih godina nezadovoljstvo mladeži britanskog srednjeg i radničkog staleža pretvara se u društveni bunt koji prerasta u nešto što je malo kasnije prozvano punk pokretom. Punk je promovirao individualnost i slobodu govora bez cenzure, borio se za slobode i prava malog čovjeka, bio je antirasistički, beskompromisno je kritizirao društvo boreći se protiv ustajalih normi ne respektirajući nikoga. Svatko je mogao uzeti gitaru i reći ono što misli jer nije bilo važno kako svirate ili pjevate, važno je bilo ono što kažete i što mislite. Drugim riječima stav je bio važniji od tehninke.

Premda je i ranije bilo pomalo sličnih bendova, poput Stoogesa, Velveta, New York Dollsa, sve su zakuhali Sex Pistolsi. Legenda kaže da kada su dečki iz Pistolsa osnovali bend, nisu imali na čemu svirati, pa su svu opremu jednostavno ukrali od nekog bogatuna, a taj bogatun bio je ni više ni manje nego David Bowie (on im je to kasnije ipak oprostio). Glazba Pistolsa odlikuje se golemom količinom energije pretvorene u glasne prosvjede koji su upereni protiv postojećeg sistema i duplog morala nametnutoga društvu od strane vjerskih organizacija, političkih stranaka i ostalih društvenih institucija u službi bogate manjine. Svojim nastupima sablažnjavali su malograđanske puritanske krugove, „Bože spasi kraljicu i njen fašistički režim“ – pjevali su oni pjesmu koja je bila zabranjena za javno emitiranje na svim britanskim radio postajama.

Drugi veliki bend pokreta bili su The Clash. Prvi album The Clasha, prema jednom glazbenom novinaru, zvučao je kao rikanje bijesnoga lava praćeno udaranjem pneumatskog čekića. I dok Pistolsi ismijavaju društveno licemjerje i ne nude baš nikakvu nadu za bolju budućnost, Clash su na svojim koncertima javno pozivali građane na revoluciju, i to onu oružanu, želeći srušiti kapitalizam. Do revolucije nije došlo jer punk je bio toliko radikalan da je uništio samoga sebe. Pistolsi se raspadaju, a Clash 1979. godine potpisuju za veliku diskografsku kuću, izdaju „London Calling“ i punk umire, a na njegovo mjesto dolazi njegov mlađi brat, new wave.

Termin new wave kao naziv za glazbeni pravac prvi je upotrijebio Malcolm McLaren (menadžer Pistolsa), koristeći ga kao alternativni naziv za punk. Isti termin new wave, koriste bendovi s druge strane Atlantika, oni okupljeni oko legendarnog New York-škog kluba C.B.G.B. (što znači Country Bluegrass Blues and Other Music For Uplifting Gormandizers) – Talking Heads, Police, Blondie, Pretenders, Paty Smith i Ramones. U Engleskoj, termin novi val prihvaćaju Joy Division, Gang of Four, Siouxsie and the Banshees, Kiling Joke, Echo and the Bunnymen, PIL, Birthday Party i mnogi drugi. Osim toga već legendarni Clashov „London Calling“ možemo svrstati pod new wave obrazac. New wave je zadržao iste principe, ideale i energiju punka, ali je unio artizam i pop melodiju u skladbe bendova.

Ono što je CBGB za New York, to je Dom omladine bio za Novu Gradišku. Omladinski je poput CBGB-a izgledao derutno. Šank skrpan od praznih gajbi piva, mnogi prozori „ostakljeni“ najlonom ili zakrpani običnom daskom, krov je prokišnjavao, a parket na podu je bio samo do pola dvorane, wc nije postojao. Zidovi su bili klasično, prljavo - bijeli i prepuni raznih grafita. Sjedilo se na dotrajalim školskim stolovima složenima uza zid. U jednom kutu nalazila se peć na drva koja je više dimila nego što je grijala.

voodoboodah

Omladinski započinje s radom početkom osamdesetih i ubrzo postaje kultno underground okupljalište mladih. Omladinski je specijaliziran za rock, punk, new wave i alternativu, ponajviše zahvaljujući dvojici DJ-a Tomi i Pužu. Zahvaljujući njima, privučeni glazbom koja se puštala u klubu, u Omladinski dolaze posjetitelji iz Požege, Kutine, Novske i iz drugih okolnih mjesta.

Omladinski je radio petkom, subotom i nedjeljom. Radno vrijeme je bilo od 18 i 19 sati do 24 i 1 sat, ovisno o danu. Zbog toga se u Omladinski dolazilo odmah negdje oko 19 sati. Nakon fajronta u Omladinskom, išlo se u Društveni dom.

I pored tako kratkog radnog vremena Omladinski je bio često pun kao čep, naročito subotom. Nedjeljom je ulaz bio slobodan, a slobodno je bilo i donijeti gitaru i odsvirati nešto po vlastitom izboru, jer oprema je cijelo vrijeme bila na podiju zajedno sa bubnjevima. Tako su se nedjeljom znale događati spontane svirke i glazbeni eksperimenti.

Polako se stvarala prava mala underground scena u ovom djelu Slavonije. Pojavljuju se prvi bendovi maštovitih naziva poput Tundre usrdnih badema, Johny big uda, Spontanog eksperimenta M. Curie, Vrlog novog svijeta. Članove sastava čine Viki, Troga, Baso, Karo, Dalibor, Nadža, Goš i još poneki koji su privremeno uletjeli u neki od ovih sastava. Vrhunac toga cjelokupnog eksperimentiranja čine Žbrkiklj.

Treba spomenuti i kulturno – glazbenu razmjenu sa Požežanima. Iz Požege su ovdje u Omladinskom svirali Žak Fatalist i Rukopotezno povlačilo, a iz Osijeka stigao je sastav Diskretni šarm buržoazije. Naravno novogradiški bendovi su svirali kao gosti u Požegi.

Novovalna NG scena nije bila ograničena samo na Omladinski. Negdje sredinom osamdesetih otvara se Ljetna pozornica, a za to je zaslužna ekipa iz OKT. Ljetna pozornica radi preko ljeta, kako joj to i samo ime kaže, a Omladinski u hladnije doba godine. Na Ljetnu dolazi publika iz Omladinskog jer i na Ljetnoj glazbu puštaju Toma i Puž, glazbeni repertoar je isti kao i u Omladinskom.

Na Ljetnoj sviraju Popošev i Rozenfeld još jedna filijala Žbrkiklja, a čine ga Karo, Troga i Viki. Trio izvodi na sintejsajzerima elektro punk operu „Pčelica Maja“. U siječnju ove godine u Sloveniji je izdan vinil pod nazivom „Ex Yu Electronica“, na kojem se našla i jedna od dvije sačuvane pjesme Popošev i Rozenfelda iz projekta „Pčelica Maja“.

NG scena nije bila ograničena samo na Omladinski i Ljetnu. U Domu kulture redovito se održavao kviz „Nitko kao ja“. Kao gosti često su nastupali NG bendovi, pa tako bilježimo i nastupe Vrlog novog svijeta.

Za razliku od danas, u Domu kulture su se, u sklopu NG scene, često znali održavati performansi i predstave NG umjetnika. Treba istaći i da je vrlo aktivan bio Oleg Tomić, hrvatski pisac, koji danas živi u Subotici. On je, također u Domu kulture, uprizorio jednu svoju alternativno - bizarnu kazališnu predstavu, izgubljenog imena. Oleg je poslije izdao romane Inkognito, Out of belle i Francuski kalendar.

U Gradiški nisu svirali samo bendovi iz Slavonije. Nema većeg novovalnog benda iz ex Jugoslavije koji nije gostovao u Gradiški. U staroj kavani svirali su Šarlo akrobata i Haustor, u kinu Azra, na rukometnom igralištu koncert su održali VIS Idoli. Električni orgazam i Film svirali su u Društvenom domu, a rano Prljavo kazalište koncert je održalo u Domu omladine. Osim njih u Gradiški su svirali i mnogi drugi manje važni bendovi i bendovi drugačijeg rock usmjerenja. Dakle bilo je to živo, zabavno i sadržajem ispunjeno vrijeme.

U Gradiški se osamdesetih moglo izaći i u Društveni dom. U Društvenom se puštala malo komercijalnija glazba, poput Madone, Jacksona ali i rock sastavi poput Queen-a, Stonesa, Beatlesa, Pink Floyda i Dire Straitsa. U Društvenom je alfa i omega bio MM Lobo, on je bio neka vrsta novogradiškog Darka Glavana, nije bio dio novovalne scene, bio je nešto stariji, ali kužio je ono što mnogi njegovih godina nisu shvaćali, a to je da taj novi val donosi zaista nešto novo. On je svojim iskustvom i poznanstvima često pripomagao klincima iz Omladinskog.

Novovalna scena je s vremenom nestala, u Omladinskom su se promijenili DJ-i i mjesto je izgubilo svoj identitet. Glazbena tradicija sličnog pravca nastavljena je do kraja 90' ih godina na Ljetnoj pozornici. Ostavština NG novog vala su Voodoboodah i House Painters koji djeluju početkom devedesetih u Zagrebu te Blow, bend koji je ostavio mnogo sjajnih skladbi ali na žalost niti jedan jedini snimljeni album kao potvrdu njihova iznimna talenta.

Broj komentara: 14:

  1. Što je zanimljivo, Prljavo kazalište je u počecima svoje karijere sviralo u Cerniku (samo ne znam je li u onom njihovom sjajnom disku kojeg su vodili Brkan "Rinčica" - kasnije technician na radiju 101- i stanoviti Lazić, čovjek koji je prvi donio Joy Divison vinil u NG, ili u "Mlinu"), dakle u Cerniku prije nego u Domu omladine..!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam ih gledao baš u Domu omladine, odmah nakon izlaska albuma "Heroj ulice". Umjesto Bogovića pjevao je Houra. Tad su još zvučali dobro i prljavo.

      Izbriši
  2. ...i Houri su (Puž i Buki) vikali "Jaje, Jaje" !! :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Spominješ band Johny Big Udo? Koji su to bili?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prema tvrdnji člana benda Johny big ud, Vikija, bend su činili Troga, Goš, Karo i Viki. Bio je to samo jedan od maštovitih naziva benda koji je na koncu preimenovan u Žbrkiklj.

      Izbriši
  4. Joc je ranih 80-ih pokušao vokalizirati u jednom nwave bandu, a također su se jednom takvom pridružili i Katarinah Ivanah (klavijature) i Malkoč (vokal?). A ti Nino?

    OdgovoriIzbriši
  5. Imao sam akustičnu gitaru u osn. školi. Držao sam ju na vrhu ormara, to je bila greška, jednog dana gitara je pala na pod i slomio joj se vrat. Znam da je i Hendrix često lomio svoje gitare na koncertima, ali ja sam imao samo tu jednu jedinu… i tako je završila moja glazbena karijera.

    OdgovoriIzbriši
  6. hahahahahahahahahahaha...nesuđeni roker, hebga

    OdgovoriIzbriši
  7. Au steta Nino, sto je pala, ko zna sta bi sve naucio dok je lezala na ormaru!
    A inace, super tekstic, nisam znao za ovo do sad.
    hvala na pisanju ga!
    davacu ga kao referencu kad me netko pita nesto o tome :)
    pozz, keep up
    Karo

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Fala na pohvalama. Znači tak se ne može naučit svirat gitara? I da, istina je da već dugo nisam ništa napisao na blogu, tako je to kad se nema vremena, pa onda naleti fjaka i ostale nemile stvari...

      Izbriši
  8. Ne daj se fjaci i piši....čitamo te, mi Gradiščani rasuti diljem Dilj gore..ooopss svijeta!

    OdgovoriIzbriši
  9. Housepainters su izdali kazetu za FV , ipak,...
    http://samoslusaj.blogspot.com/2007/04/housepainters-demo-kaseta.html

    OdgovoriIzbriši